Izbor između metalurgije praha i livenja pod pritiskom često je pitanje veličine dijela ili zahtjeva za materijalom, a ne ekonomičnosti.Uobičajeni materijali za livenje pod pritiskom su legure aluminijuma, legure magnezija i legure cinka, a odlivci od legura bakra se takođe koriste u ograničenoj meri.Zbog visoke tačke topljenja ferolegura i nerđajućeg čelika, potrebno je koristiti proces metalurgije praha.

U poređenju sa tradicionalnim delovima metalurgije praha, delovima za brizganje metala, dimenzije delova za livenje pod pritiskom mogu biti iste ili mnogo veće.Kada je potreban glavni materijal, prikladnije je koristiti proces metalurgije praha.Na primjer, 1: vrlo visoka čvrstoća, vlačna čvrstoća nekih sinteriranih legura na bazi željeza je više od tri puta veća od one za tlačno livenje legura.2: Visoka otpornost na habanje i visok učinak smanjenja trenja, što se može riješiti sinteriranim legurama na bazi željeza i bakra impregniranim uljem za podmazivanje.3: Visoka radna temperatura, koja se može riješiti sinteriranim legurama na bazi željeza i bakra.4: Otpornost na koroziju, sinterirana legura na bazi bakra i sinterirani nehrđajući čelik mogu ispuniti zahtjeve

Između metalurgije praha i livenja pod pritiskom, odljevci od cinka mogu biti zamjena za proizvode metalurgije praha na bazi željeza kada radna temperatura nije viša od 65 °C i potrebna je srednja čvrstoća.Ova dva procesa su slična u smislu tačnosti dimenzija i potrebe za obradom.Ali u smislu troškova alata i mašinske obrade, metalurgija praha je obično korisnija.